Bolesti ruža: Pepelnica

Pepelnica (Sphaeroteca pannosa) je veoma česta bolest ruža.

Uzročnik bolesti su gljivice iz porodice Erysiphacea, te rodova Oidium i Sphaerotheca.

Obolelu biljku je lako prepoznati po brašnjavo-sivim  naslagama  na listovima i/ili stablu, uvijenim listovima i smeđim površinama.

Lišće, stablo, grane i pupoljci ruže, čak i trnje, mogu pokriveni su praškastim bijelim prahom.

Za klijanje gljivica nije potrebna voda, pa se bolest brzo širi i u sušnom periodu, kada ostale bolesti nemaju uslove.

Povećana relativna vlažnost vazduha, velika upotreba azotnih đubriva pogoduju razvoju pepelnice,a svjetlost pojačava njen razvoj.

Bolest se vrlo brzo proširi na temperaturama višim od 25 °C, uz relativnu vlažnost vazduha 40-70%. U tom slučaju dolazi do uvijanja i sušenja lišća, a pepelnica može napasti peteljku lista, izdanak ili cvijet ruže (lapove i latice)

Rijetko je Pepelnica kobna za biljku, ako je na vrijeme primjetite.

Napredne faze mogu uzrokovati da lišće biljke postane žuto, zakrivljeno ili smeđe. 

Na biljkama i stablima cvjetnice, gljiva može dovesti do pada imuniteta ili smanjiti kvalitet cvijeta.

Proaktivne mjere za izbjegavanje ili smanjenje rizika 

i za uklanjanje bolesti

· Potražite vrste otporne na bolesti. Postoje značajne razlike u osjetljivosti između sorti ruža. Međutim, ne može se  tvrditi da otpornost na bolest važi za sva područja uzgajanja.

· Osigurajte dovoljnu cirkulaciju vazduha između biljaka

· Posadite ruže na mjestima gdje će dobiti dovoljno svjetla od šest sati ili više svaki dan. Minimizirajte hlad, uklonite ili orežite stabla i grmlje koji blokiraju svjetlost.

· Izbjegavajte đubrenje kada primetite bolest. Oslabljene i suviše nadjubrene biljke pepelnica više napada.

·Takodje, treba da ojačate otpornost biljaka pravilnom negom.  Zalivajte zemljište direktno, a ne preko biljke. Đubrite po potrebi, najbolje organskim đubrivom koje je bogato krečnjakom ili mineralnim đubrivom sa dugotrajnim dejstvom.

· Teško pogođene izdanke je  najbolje odstraniti, odrezati čim primetite simptome pepelnice.
Posle rezidbe najbolje ih je spaliti.

· Zaštitu se vrši prskanjem adekvatnim fingicidima iz poljoprivredne apoteke. 

Alternativne (organske) opcije u zaštiti od Pepelnice

Prašak za pecivo -  koristi se i protiv prave pepelnice u koncentraciji od 0,5 posto i prska se na listove rajčice, krastavaca i drugih napadnutih biljaka i to jednom tjedno. Prije uporabe, biljke treba temeljito oprati.

Soda bikarbona – razmućena u vodi pomaže kod uklanjanja gljivica pepelnice.

Ocat/Sirće - kiselina octa može kontrolisatii praškastu plijesan. Mješavina od 2-3 žlice jabukovog sirćeta, koje sadrži 5% sirćetne kiseline pomiješana sa 3,7 litara vode .

Međutim, previše sirćeta može spaliti biljku, ali istovremeno, veće koncentracije (iznad 5%) su efikasnije.

Mlijeko - Najnoviji igrač u borbi protiv praškastih plijesni je mlijeko.

Vjeruje se da mlijeko djeluje u borbi protiv bolesti, a i na jačanje imunološkog sustava biljke. Jedan eksperiment je pokazao dobre rezultate primjenom sedmične doze jednog trećine  mlijeka u dve trećine vode.

Voda - Ironično, suvi uslovi i visoka vlažnost su najpovoljniji uvjeti za formiranje gljivica pepelnice. Ali čista voda je neprijatelj pepelnice.

Međutim, mokro lišće je prijatelj mnogim drugim biljnim bolestima. Ako čistite biljku vodom, učinite to rano ujutro, tako da lišće ima vremena da se brzo osuši.

Čak i uz mnogo izbora za kontrolu, prevencija je i dalje najbolji lijek, ne samo kod pepelnice, već i kod drugih bolesti.
Redovno obilazite svoj vrt i biljke u njemu.

I ne treba zaboraviti još jedno pravilo: Sto više humusa - otpornije biljke.